Jelena Bogdanović
Ciklus pesama RUPE (I deo)
I
Mi smo ljudi sa dušama izbušenim
Ko švajcarski sir
Sa rupama
Koje viču iz nas
Resko i piskavo
Ko naprsla misao
Krenem da pružim ruku čoveku
Strancu
A potreba u njemu vrisne
Nekim strašnim, nemuštim
Glasom
I prepadne me:
“Prihvati me,
Divi mi se,
Nahrani me!”
Pa se povučem
Pre no što smo uspeli
Da dotaknemo prste
I da stisnemo šake
Dok ne smognem snage
Da budem prijatelj
Bez pritiska da moram
Da zapušim rupe
II
Smem li
Da ti stavim runolist u rupu
Na dlanu?
Smem li
Da izgovorim “Neka bude”
U tvoj haos u glavi?
Smem li
Da pomilujem, makar ovlaš
Tvoju misao razderanu
Smem li
Da provučem svoj eho
U tvoj krater nezajažljivi,
Al’ da obećaš da nećeš da me ugrizeš?
III
Sunčevi zraci prolaze kroz moje rupe
Kroz duplje u kojima su nekada bile oči
Kroz kratere u kojima je nekada bila magma
Kroz kotline u kojima je vetar svijao gnjezdo
Kroz pećine u kojima su se tkale magla
Kroz peščare u kojima je nekada bilo more
Kroz rebra u kojima su nekada bile ptice
Kroz školjke u kojima je nekada bila duša
Okeana
Kroz crne tačke na mojim zgrčenim ramenima
Kroz koje će sutra izbiti - KRILA
IV
Zašto želiš da me preplašiš,
Moj unezvereni vuče,
Zašto keziš očnjake na mene,
Zašto se nakostrešiš
Kada krenem da te pomilujem
Rečima
Zavijaš
Da ne bi morao da me pogledaš u oči
Znam takve kao što si ti
Jurila sam s njima
Lovila sam s njima
Kidala sam plen s njima
Volela sam s njima
Onako kako vukovi vole
Samoživo i nepoverljivo
Pre no što sam postala ovo što jesam
Ne želim da te ukrotim
Samo hoću da gledam kako se šuma ledi
Od tvoga daha
I kako se breze stresaju
Od blistave jeze
Hoću da vidim koliko blizu mogu da ti priđem
I da ostanem svoja
Da ti se divim
Bezazleno
Bez da ti podilazim
Ne moram da volim tvoju ćud
Da bih poštovala tvoju snagu
V
Nađimo se na Studen-gori
Na tvom terenu
Da čuješ kako vetar fijuče
Kroz moje šuplje kosti
Kroz iskonsku glad
Da čuješ kako zapomaže
Jama u meni
Nataloženi lelek
Da čuješ kako mi cvokoću zubi
Da vidiš kako izgledam kada osetim
Miris sopstvene krvi
I strah od visine
I zov divljine
Pa da vidimo ko će koga uplašiti,
Moj izbezumljeni vuče!
VI
Pusti pesmu da odleži
Mani aplauz
Pusti pesmu da odstoji
I rastoči miris
Jao, alo nezasita
Čime da te nahranim?
Jao, sujeto nezajažljiva
Čime da te umirim?
Pa jel ti znaš, bre, razliku
Između vrućeg hleba
I starog vina
I kada davati, a kad zadržati,
I kad šta valja pretočiti,
I kad šta pred kim ogoleti
I kad šta ušiti u rub
Ćutanja
Kad biti Rizničar, a kad -
Misionar?
VII
A, ne, prijatelju
Ne dam ti da dotakneš moju vodu
Ne dam ti da zagaziš u nju
Čak ni “žabice” da bacaš
Po mojoj labilnoj mirnoći -
Ne dam ti!
Pre no što struje u meni ojačaju
Pre no što prorade nutarnja vrela
Pre no što podzemne vode ne nadođu
I ne budu jače od tvoga koraka
I nemoj to shvatiti lično -
To je pitanje moga opstanka
VIII
Kad uspem
Da otresem inje Vaših pohvala
Sa svojih ramena
Pre no što se nahvata
I smrzne
I prašinu Vašeg odbijanja
Sa obuće
Pre no što mi se zavuče
Među prste
Mislićete najistinitije o meni
Neomatani mojom graktavom
Potrebom za aplauzom
A meni će biti tako sve jedno...
IX
Odoh da propovedam neobrezanima
Na gori neokađenoj
U svetilištu njihovih ptica
U šumi u kojoj nisu lovili moji preci
I koja nije obećana mojim
Sinovima
Odoh
Pre no što sam se napila Tvoga vina
I čula Tvoju Pesmu nad pesmama,
I vratih se poražena
I postiđena:
Čak su i ptice njihove neobrezane pevale
Lepše od mene.
X
A jel ti mene vidiš?
Ja sam ona što nosi drečave boje
Ja sam ona što sedi u prvom redu
Ja sam ona što živi preko puta
Ja sam ona što se uvek, kao slučajno,
Sudari s tobom na stepenicama
I što joj uvek ispadne nešto
I kakav je to dar da prođeš kroz mene
Kao da sam magla?
I kakva je to nepristojnost da mi staneš na žulj
A da se ne osvrneš?
A jel ti čuješ kako se rupa u meni dere:
«Primeti me, eeeeeej, breee»
I jel stvarno moram da ti podmetnem nogu
Da bi upao u moju rupu
XI
Šta ja radim na ovom pustom
I bezvodnom mestu
U ovom vučjem dolu
Vladavine nagona
I režanja
Oštrih zuba
I razjapljenih gubica
Šta ja radim na ovom tuđem terenu
U tuđoj šumi
U kojoj nisu lovili moji preci
Koja nije zaveštana mojim sinovima
I zašto se borim sa onim što je odavno
Poraženo
I razapeto
Zakonom u svojim udovima.
XII
Ja bih da igram u Vašem filmu
Umem da plačem kad mislim na nešto tužno
Umem da se smejem kada mi date mig
Umem da uđem u tuđu kožu
Umem da hodam u tuđim cipelama
Umem da se kitim tuđim perjem
Umem, to baš jako dobro umem, da zaboravim
Ko sam
Samo ne umem da prestanem,
Jednom kad me krene,
Ali radim na tome.....
Ja sam kao stvorena za Vašu ulogu
Kad počinje snimanje?
XIII
Ne bih da te ubijem pesmom
Ako baš ne moram
Mislim, ima i podesnijih predmeta kao
Snajper
Perorez
Podmuklost
Pesma bi trebalo da služi za neke
Finije stvari
Recimo, za otvaranje pupoljaka
Za vidanje rana
Za vraćanje nevinosti
Za uspavljivanje somnabulih
I tako to
Ne bih da te ubijem pesmom
Ako baš ne moram
Ali, ako ne postoji drugi način
Da privučem tvoju pažnju –
Moraću
XIV
Bespotrebno
Što se razapinješ
Bespotrebno
Kad je to davno završen posao?
Što džabe puštaš znoj i krv
Jer misliš da možeš da se razapneš bolje
Jer misliš da možeš da visiš lepše
Jel misliš da treba da umireš duže
Što se zakivaš na tuđi krst
Ko da ti nije dosta i tvoj
I kakav si ti to hram
U kojem je uvek mrak
Kakav si ti to vrt
U kojem ništa ne cveta
I kakav si ti to potok
U kojem se ne čuje žubor
Kakav si ti to ud
Sav utrnuo od raspinjanja
Kako ćeš dodati kalež
Kako ćeš podići palog
Kako ćeš isukati mač
Kako ćeš zagrliti svet
Tako samoživo, za sebe, razapet
Jel ti znaš, prijatelju, šta znači:
«Svršeno je»,
I jel misliš jednom da – vaskrsneš?
XV
Kvota
Ne prodaje se duša za trideset srebrenjaka
Odjednom, i TRAS –
Vreća na sto.
Duša se prodaje natenane
Srebrenjak po srebrenjak
Za trideset godina
Za trideset dana
Za trideset sati
Za trideset otkucaja
Fragment po fragment
Prvo se prodaje ono čega ima najviše
Vlasi na glavi
Samonikle misli
Pa rasparuješ ono što ide u paru
Oko po oko
Noga po noga
Pa daješ ono bez čega se ne može
Srce svog srca
Krvotok duše
A onda rasprodaješ, budzašto, ono što je ostalo,
Uglavnom na crno
No, onoga trenutka kada padne prvi srebrenjak
Kvota je određena